U pedagoškom stručnom jeziku Kozmički odgoj se susreće samo u pedagogiji Marije Montessori i on je biser Montessori metode.
Ono što je najviše doprinijelo kozmičkom odgoju je njezin boravak u Indiji, što je vidljivo iz njezine biografije. Možemo reći da je to antropološki pristup shvaćanju svijeta. Cilj kozmičkog odgoja je djetetu pokazati put kojim će ono s veseljem i znatiželjom savladavati sve tajne svijeta. Djeci treba omogućiti da naslute da sve u ovom svijetu podliježe prirodnim zakonima, koji su isprepleteni u različitim znanstvenim područjima. Kozmos znači red, harmonija i ljepota, a ekološki i humanitarni zadatak čovjeka je da sačuva svijet oko sebe i gradi put prema miru. Maria Montessori kaže da su svi predmeti i živa bića djelovi univerzuma koji čine jednu cjelinu, te da sve podliježe univarzalnom kozmičkom planu. Sve što se događa ima svoj smisao, ništa nije slučajno. Djetetu treba pomoći kako bi spoznalo tu činjenicu kao i bogatstvo detalja u njihovoj raznolikosti. Tako i najmanji detalji postaju interesantni kao dijelovi univerzalne cjeline. Dijete željno znanja Montessori zove Novo dijete, intelektualni istraživač u skladu sa svojim razvojem. Ono želi sve saznati o svijetu koji ga okružuje. To novo biće posjeduje maštu i traži znanstvena objašnjenja. Kako zadovoljiti intelektualne potrebe djece u najranijoj dobi? Maria Montessori predlaže da ih se zadovolji tako što će im se u početku dati cijeli svemir, tj cijeli svijet. Ona kreira područje kozmički odgoj, koji se može karakterizirati kroz više pedagoško-didaktičkih dimenzija, a jedna od njih je: Spoznaja svemira kao cjeline. Ako se djetetu prikaže kozmos na pravi način tada će to kod njega izazvati interes. Bit će to divljenje i čuđenje, jedan uzvišeni i ispunjujući doživljaj. Od pet poznatih priča o kozmičkom odgoju najpoznatija je o ona o postanku svijeta. Originalni naziv u prijevodu je : Kako je Bog stvorio svijet bez ruku . Prikaz rada se mora također oslanjati na dječju maštu, jer samo kroz njihovu maštu moguće je dati sliku stvarnosti. Imaginacija je važna sposobnost u djetetovom razvoju. Budući da djeci ne možemo pružiti cjelinu, ono ju mora u svojoj mašti konstruirati. Dakle, kozmički odgoj mora prvenstveno raditi na poticanju mašte i sposobnosti apstrahiranja. Također, postavljaju se pitanja: Tko sam ja ? Što sam ja ? Koja je moja kozmička zadaća? Premda su to općenito fundamentalna filozofska pitanja, ona se pojavljuju već i kod djece predškolske dobi, a kozmički odgoj nam daje naslutiti odgovor.
